Mirovna izjava povodom gostovanja Svjetskog marša za Mir i Nenasilje u Sarajevu

Učesnici "Svjetskog marša za mir i nenasilje" su zajedno sa lokalnim partnerima (Udruženje Obrazovanje gradi BiH, Sportski savez KS, Udruženje građana "Zašto NE", Fondacija Jedan svijet - Platforma za jugoistočnu Evrope, Dom mladih Skenderija i Alt Teatar) te drugim mirovnim i građanskim organizacijama, 4. novembra u Sarajevuo održali sastanak na kojem je usvojena zajednička mirovna izjava koja će biti pročitana po dolasku marša u Ženevu. Tekst izjave ovdje prenosimo u cijelosti.

Iako je od vojnih sukoba na području bivše Jugoslavije prošla čitava decenija, nasilje u društvu, kao svojevrstan nastavak ratne destrukcije je i dalje prisutno. Javnim prostorom još uvijek dominira politička retorika puna netrpeljivosti i isključivosti, što u ljude unosi strah i stvara psihologiju nesigurnosti.

Površnom, vanjskom posmatraču /ici može se učiniti da se danas na Balkanu živi u miru. To bi mogli prihvatiti samo ukoliko bi prihvatili definiciju mira po kojoj on predstavlja odsustvo rata. Međutim, takva definicija nije dovoljna, čega su manje-više svjesni svi i sve oni i one koji/e imaju priliku na svojoj koži osjetiti postratne turbulencije koje danas nazivamo tranzicijom društva.

Tranzicijom ka čemu? Kakav je to mir ako ne možeš u miru otići na utakmicu jer je u navijačkim sukobima izgubljeno već nekoliko života, a o povrijeđenima i materijalnoj šteti da i ne govorimo.

Kakav je to mir ako osobe pripadniciIice LGBT populacije ne smiju, u opravdanom strahu od nasilja, slobodno izraziti svoje opredjeljenje?

Živi li u miru bivši vojnik sa dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja i njegova porodica. Da li je mir ono što osjeća radnik ili radnica koji/a je ostao/la bez posla u procesu privatizacije?

Ne, ništa od toga nije mir već samo predah između ratova ili ono što se ratnom terminologijom naziva primirje, kompromis uspostavljen vojnom ravnotežom ili nametnut izvana, koji će trajati dok se ne obnovi energija za novi „pravedni ratg, bio on nacionalno -oslobodilački, klasni, građanski itd.

Mir je prvenstveno stanje duha koje mogućim čini društvo u čijem centru se nalazi sretan i zadovoljan pojedinac kao njegova osnovna ćelija. Takav mir se ne može ostvariti dok se naš svijet dijeli na bogate i siromašne, na one koji imaju sve i one koji nemaju ništa, na one koji pripadaju “dominantnoj” većini i potlačenoj manjini, odlučuju o životima miliona i one koji nemaju pravo glasa.

Dok na svijetu bude potlačenih, poniženih i onih koji misle da je ostvarenje volje uz pomoć sile – legitimno, istinski mir , globalni i trajan, neće biti moguć.

Rat ne počinje na ratištu i ne završava se potpisivanjem mirovnog sporazuma. Njegov početak i kraj su u glavama ljudi.